NIKO BOŽEK

Kada ti je otkrivena šećerna bolest?

Šećerna bolest mi je otkrivena krajem 2013. godine, kada sam imao osam godina.

Kako si reagirao na dijagnozu šećerne bolesti?

U početku sam bio zbunjen, jer sam prvi puta čuo za tu bolest. Liječnici su educirali moju majku, a ja sam pokušavao shvatiti do tada meni nepoznate pojmove kao što su glukoza, ugljikohidrati, jedinice inzulina i slično. Ali ubrzo sam savladao osnove i krenuo u borbu da bi bolest bila što više pod kontrolom. Moram napomenuti da je to bilo vrijeme kada još nije bilo kontinuiranih mjerača glukoze, pa sam u jednom danu morao desetak puta bockati prste. Danas pogledom na prijemnik imate sve informacije o glikemiji na dlanu.

Koliko je dijagnoza bila potresna za tvoje roditelje?

U početku su i roditelji bili zbunjeni, međutim intenzivno su se educirali i dodatno čitali stručnu literaturu te smo tako zajednički pokušavali postići što bolju regulaciju šećera u krvi. Nakon tri godine bockanja u prste, počeli su mi u inozemstvu kupovati senzore za kontinuirano mjerenje glukoze. I tako tri godine, dok nisu došli na listu pomagala u Hrvatskoj. U ono vrijeme u našem kraju nije postojala udruga koja bi se bavila podrškom djece oboljelih od dijabetesa i njihovih roditelja, međutim danas postoji udruga Međimurski slatkiši koja nam svima pomaže.

Strastveni si ljubitelj glazbe. Molimo te opiši nam svoj put. (tu može malo opširnije ako imate volje).

Da, volim glazbu i sviram tubu. I prije nego što sam obolio, ja sam već pohađao Umjetničku školu Miroslav Magdalenić u Čakovcu, tako da ta ljubav potječe iz vremena prije dijabetesa. Međutim ima jedna zgoda koju vam moram ispričati. Naime u trenutku kad smo kod kuće shvatili da mi je šećer vrlo visok i da sam vjerojatno obolio od dijabetesa te da moram biti hospitaliziran na nekoliko dana, u glazbenoj školi sam se pripremao za svoj prvi javni nastup. Liječnici su mi rekli da moram ostati u bolnici na nekoliko dana, ali ja sam negodovao jer sam htio nastupati po prvi puta. Kako je liječnica uvidjela da stvarno volim glazbu, a koncert je bio trećeg dana mojeg bolničkog liječenja, liječnica me je ipak pustila na taj nastup. Tako sam ja s braunilom u ruci odradio taj svoj prvi nastup, kojeg ću se uvijek sjećati.

Već u osnovnoj školi sam bio na nekoliko državnih i međunarodnih natjecanja u sviranju tube te sam uvijek osvajao prva mjesta. Dobio sam i dva Oskara znanja kao dvostruki državni prvak u sviranju tube.

Nakon osnovne škole i položenog prijemnog ispita upisao sam Glazbenu školu u Varaždinu, u klasi nastavnika Nikole Novaka, prof. savjetnika. I tu sam nastavio s osvajanjem prvih nagrada na međunarodnim natjecanjima u Hrvatskoj i susjednim državama, a sudjelovao sam i na raznim međunarodnim projektima. Tu me je prepoznala i Zaklada Marin Čilić koja svake godine stipendira desetak najboljih mladih glazbenika iz cijele Hrvatske. Stipendiju Zaklade Marin Čilić dobio sam dva puta i to za školsku godinu 2019./2020. i 2022./2023. godinu.

Čujemo da si prošao jedan prijemni. Čekaš i drugi. Gdje bi najradije upao?

Da, sada sam maturant i planiram nastaviti svoje glazbeno obrazovanje u inozemstvu. Do sada sam položio jedan prijemni na glazbenu akademiju u inozemstvu, a još dva su preda mnom. Za sada ne bih više o tome dok ne dobijem konkretne rezultate svih prijemnih ispita.

Je li šećerna bolest predstavljala problem na tvom putu prema uspjehu? Ili je bila samo dodatna motivacija?

Za početak, imao sam sreće da imam izvrsnu suradnju sa školom te da po tom pitanju nikada sa šećerom nije bilo problema. U današnje vrijeme uznapredovale tehnologije uvelike je olakšan cijeli proces regulacije šećera. Na natjecanjima je šećer ponekad znao malo „divljati“, međutim znao sam da je to očekivana situacija i uspješno sam i to rješavao. Nikada nisam smatrao svoju bolest nečim posebnim, tako da me ona nije sputavala.

Čime se još voliš baviti osim glazbom? Naravno ukoliko stigneš.

U ovoj fazi imam vrlo malo slobodnog vremena jer uz školske obaveze, sviram još u nekoliko orkestara, pa se uz njihove probe i ne stignem previše baviti drugim aktivnostima. Povremeno odem u teretanu ili vozim bicikl. Volim putovati, što će biti više moguće kad završe sve školske obaveze.

Koji su ti planovi za budućnost?

Osim želje da se upišem na željenu glazbenu akademiju te uspješno položim maturu, pripremam svoj prvi samostalni koncert koji će se održati 28. 05. 2023. u Domu kulture u Prelogu, pa koristim priliku da pozovem sve zainteresirane na koncert.

U daljnjoj budućnosti planiram završiti akademiju, te se i dalje baviti glazbom.