Da, osobe s dijabetesom mogu igrati nogomet pod određenim uvjetima. Ključno je održavati dobru kontrolu razine šećera u krvi tijekom igre kako bi se izbjegla hipoglikemija (niska razina šećera u krvi) ili hiperglikemija (visoka razina šećera u krvi). Prekomjerni fizički napori tijekom igre mogu utjecati na razinu šećera u krvi koju je stoga važno pratiti tijekom samog treninga ili utakmice zbog neželjenih posljedica. Osim toga, važno je piti puno tekućine kako bi se izbjegla dehidracija.
U nastavku pročitajte intervju majke djeteta nogometaša oboljelog od šećerne bolesti i njihove izazove u bavljenju nogometom.
Prije samog treninga ili utakmice obavezno naravno izmjerimo glukozu u krvi (GUK) glukometrom te postupimo prema potrebi ovisno je li nam GUK visok ili nizak. Barem 30 – 45 minuta prije treninga pojede obrok.
Prije utakmice te na poluvremenu obavezno izmjerimo GUK glukometrom i u većini slučajeva potrebno je dati inzulin jer je GUK visok, vjerojatno od adrenalina i uzbuđenja.
Nakon završetka treninga/utakmice najbitnije je da što prije GUK dovedemo u ciljani raspon.
Prije samog treninga uzbuđenje ne predstavlja problem, ali vidno je drugačija situacija kada se radi o utakmicama. Tijekom utakmice većinom moramo dati korekciju jer mu u protivnom GUK previše naraste te stvarno ode jako visoko, bez obzira što je tijekom utakmice prisutna fizička aktivnost.
Najvažnije od svega je da dijete ima volju i motiv za vježbanje u ovom slučaju za nogomet. Svakako bi trebalo obratiti pažnju da se GUK kontrolira prije samog početka treninga/utakmice, ako trening/utakmica duže traje svakako provjeriti GUK i za vrijeme istih. Naše osobno iskustvo je da mu GUK raste za vrijeme utakmica, pretpostavka je da je to zbog uzbuđenja. Naravno, neka dijete sa sobom i na trening i na utakmicu nosi ruksak sa svime što je potrebno za regulaciju dijabetesa. Trener svakako mora biti upoznat sa stanjem oko dijabetesa kako bi pravovremeno i na pravilan način reagirao ovisno o situaciji.
Najbolja stvar otkako sin ima dijabetes je dolazak i upotreba uređaja za kontinuirano mjerenje šećera, on nam uvelike olakšava život. Sam postupak mjerenja puno je kraći, radi se svega o nekoliko sekundi, dok ranije to nije bila situacija. A alarmi su za nas nešto nezamjenjivo, pogotovo preko noći.
Na treninzima/utakmicama većinom glukozu mjerimo glukometrom jer u tim trenucima glukoza naglo raste/pada i važna nam je trenutna vrijednost u krvi kako bismo što pravilnije odredili terapiju.
Nama osobno aktivni inzulin ne predstavlja problem zbog prije navedenog uzbuđenja koje nam podiže GUK i na treningu, a pogotovo na utakmici…Ovo je osobno naše iskustvo koje ne mora biti isto za sve.
Bojimo se i hiperglikemije i hipoglikemije, ali više nam je problem hipoglikemija iz razloga što je dijete u hipoglikemiji izravno izloženo nekim nepovoljnim posljedicama trenutnog nedostatka glukoze u krvi. Strah svake osobe s dijabetesom i njihovih najbližih je teška hipoglikemija koja za posljedicu ima gubitak svijesti.
Kod nas prevladava hiperglikemija za vrijeme treninga/utakmice ali i nakon toga. Ukoliko se dogodi hipoglikemija za vrijeme treninga/utakmice bitno je da trener ili samo dijete na vrijeme reagira i pojede nešto slatko što brzo podiže GUK. Zbog toga dijete uvijek mora na trening i na utakmicu nositi ruksak na nogometni teren, a ne ruksak ostaviti u svlačionici.
Definitivno svima preporučamo da se bave sportom i to svakodnevno jer tjelesna aktivnost ima višestruke dobrobiti. Kroz sport dijete postiže osjećaj ravnopravnosti u društvu vršnjaka koja je možda narušena zbog same brige o dijabetesu. Značajna dobrobit bavljenja sportom očituje se i u mentalnom i socijalnom razvoju djeteta. Dijabetes nikako ne bi trebala biti prepreka, već odskočna daska da se dijete svakodnevno bavi nekom fizičkom aktivnošću.