Denis, obolio si od šećerne bolesti s tri godine. Ti vjerojatno ne pamtiš taj trenutak, ali tvoji roditelji sigurno pamte. Kako su prihvatili dijagnozu?

Da, pošto sam od šećerne bolesti obolio kao dijete, tog perioda se baš i ne sjećam, ali moji roditelji se nažalost toga vrlo dobro sjećaju. Pošto mi je krvna slika bila jako loša kada mi je dijagnosticirana šećerna bolest, bili su jako uplašeni i zabrinuti za mene. Šećernu bolest u tom periodu nije imalo puno ljudi u mojoj okolini i roditelji nisu znali puno o tome te nisu mogli zamisliti kako će moj život dalje izgledati. No ubrzo, kada su im liječnici objasnili o čemu se radi te da dijabetes nije tako strašna bolest, nego je samo potrebna određena doza discipline i kontrole, shvatili su da to i nije toliko strašno. Brzo su učili o tome kako bi mi mogli pružiti što bolju kontrolu nad mojom bolešću.

Karate, jiu-jitsu, ronjenje, skijanje, planinarenje, teretana. Prilično si svestran sportaš. Reci nam malo više o svojoj ljubavi prema sportu.

Istina. Volim se baviti različitim sportovima i iz tog razloga sam upisao i Kineziološki fakultet. Sport me ispunjava i definitivno uči disciplini, a kao osobi sa šećernom bolešću ta mi je osobina prijeko potrebna. Odmalena sam bio jako aktivno dijete koje se dosta igralo vani pa mi je iz tog razloga fizička aktivnost ušla pod kožu i ne bih mogao zamisliti život bez toga. Sport mi također pomaže i u regulaciji šećerne bolesti. Sport i općenito fizička aktivnost su moja velika strast i ljubav.

Predstavlja li ti šećerna bolest prepreku za bavljenje sportom?

Šećerna bolest mi u bavljenju sportom ne predstavlja nikakvu prepreku. Bavio sam se različitim oblicima fizičke aktivnosti i stvarno mogu reći da šećerna bolest nije prepreka ni u čemu, ali je potrebna jedna veća doza poznavanja te bolesti kao i svoga tijela kako bi od te aktivnosti mogli izvući najbolje. Potrebno je češće provjeravati razinu glukoze, prilagoditi doze inzulina vrsti fizičke aktivnosti i naravno, uvijek uz sebe imati nešto slatko.

 Zbog bavljenja kontaktnim sportom ne koristiš se sustavom za kontinuirano mjerenje glukoze, već se koristiš glukometrom?

Tako je. Trenutno ne upotrebljavam sustav za kontinuirano mjerenje glukoze zbog kontaktnih sportova, ali sam ga prije upotrebljavao i omogućio mi je puno bolji uvid u kretanje glukoze nakon obroka, a pogotovo tijekom noći, što bez tog sustava nisam znao. Sada upotrebljavam glukometar CONTOUR NEXT ONE koji mi isto tako omogućava dosta dobar uvid. Šećernu bolest reguliram češćim mjerenjem glukoze glukometrom i na temelju nekih očekivanja o kretanju mojih vrijednosti glukoze koje sam kao iskustvo stekao dok sam koristio sustav za kontinuirano mjerenje glukoze. To mi pomaže da lakše prepoznam situacije kada je potrebno izmjeriti glukozu. Također šećer u krvi dosta često mjerim prije, za vrijeme i nakon fizičke aktivnosti i na taj način uspješno držim bolest pod kontrolom.

Koje prednosti za tebe nudi CONTOUR NEXT ONE?

CONTOUR NEXT ONE mi definitivno pruža bolje mogućnosti od ostalih glukometara po svojoj točnosti i brzini mjerenja. Ono što mi se posebno sviđa je mogućnost nadopune senzora unutar 60 sekundi  u slučaju premalog uzorka krvi i puno bolji pregled glukoze kroz aplikaciju Contour.

Student si kineziologije. Koji su ti planovi za budućnost?

Pošto se odmalena bavim sportom, a osoba sam oboljela od šećerne bolesti, definitivno mi je jedna od želja pomoći drugim osobama oboljelim od šećerne bolesti da se uključe u sport i bave različitim aktivnostima. Želim svoja znanja iz kineziologije i dosadašnje iskustvo usmjeriti kako bih im pomogao živjeti život punim plućima bez obzira na činjenicu da boluju od šećerne bolesti.

Pozitivna misao za kraj.

Smatram da je život prekratak da bismo ga samo tako pustili da prođe i ne ostvarili svoje snove zbog šećerne bolesti. Smatram da ona svim oboljelim osobama omogućava stjecanje nekih znanja o svom tijelu te može biti dodatna motivacija i izazov da naprave sve što žele u životu.