Roditelji ste kćeri Vite koja je oboljela od šećerne bolesti s tri i pol godine.   Možete li opisati kakav je to osjećaj za roditelja?

Dijagnoza nam je bila strašan šok. Praktički nismo znali što je to šećerna bolest. Tražiš uzrok koji ne možeš naći, tražiš rješenje, opet ista stvar. U prvih sam par mjeseci izgubio 10 kg, nisam mogao vjerovati što sve može uzrokovati stres. S vremenom se navikneš jer znaš da nema drugog puta. Nastojiš da daš maksimum za svoje dijete.

 

Tko vam je pružao najveću utjehu na samom početku?

Par dana nakon hospitalizacije djeteta, iz bolnice sam kontaktirao udrugu Međimurski slatkiši i oni su odmah drugi dan došli u posjetu. Pružili su nam u tom trenutku najveću utjehu. Shvatili smo da nismo sami i da se sa šećernom bolešću može živjeti. Kasnije smo upoznali i druge članove udruge koji su nam dodatno pomogli s odgovorima na pitanja koje smo tražili.

 

Odlučili ste se za inzulinsku pumpu Omnipod. Recite nam iz kog razloga?

Na samom početku smo bili na penu (kombinacija dugodjelujućeg i kratkodjelujućeg inzulina). 6 – 8 uboda dnevno za dijete predstavlja veliku bol, ostavlja iza sebe mnogo malih ranica. Tada smo se bacili na istraživanje o inzulinskim pumpama da olakšamo djetetu.  Omnipod nam se činio kao najbolji izbor  jer je sve na jednom mjestu, nalijepljeno na mjestu primjene inzulina, bez katetera, a upravlja se preko zasebnog uređaja, tzv.  PDM. Većina pumpi ima kateter,  što sam smatrao da će biti problem kod spavanja, igre, djetetovog prihvaćanja da je nešto stalno prikopčano na njeno tijelo. Tu još postoji i mogućnost začepljenja katetera, potreba skidanja kod tuširanja…. pumpa Omnipod DASH je bila logičan izbor. Nadamo se da će jednog dana na listu doći i pumpa Omnipod 5, koja ima zatvorenu petlju, pa će biti još lakše.

 

Također se veselite sustavu za kontinuirano mjerenje glukoze Dexcom ONE. Što očekujete? Čime dosad niste zadovoljni s trenutno dostupnim uređajima?

Kod uređaja za mjerenje glukoze najbitnija mi je točnost i kontinuirano očitavanje šećera.

Očekujem da ćemo s uređajem Dexcom ONE biti zadovoljniji nego sa Libre senzorom kojim se još kratko koristimo. Najviše nas smeta što kod Libre čitača prilikom tendencije rasta i pada glukoze čitač duže vrijeme ne očitava glukozu, a tada nam je ta informacija najbitnija. Zna se dogoditi da se prvih 24-48 sati vrijednosti jako razlikuju od stvarne vrijednosti glukoze u krvi. Nadam se da se sa sustavom Dexcom ONE to neće događati. U budućnosti se nadamo da će u Hrvatsku na listu doći i Dexcom 7 koji je puno manji po veličini, vrijeme zagrijavanja je kraće (30 min) te aplikacija podržava praćenje na daljinu.

 

Aktivni ste član udruge, sudjelujete u kampovima za djecu. Vidite li na djetetu da je sretnija, samopouzdanija nakon susreta s drugom djecom koja imaju istu dijagnozu?

Vita je puno sretnija kad vidi da nije jedina koja ima šećernu bolest. Puno puta nas je pitala zašto upravo ona ima šećernu bolest. Kad vidi da i druga djeca imaju istu dijagnozu, mislimo da joj je puno lakše.

 

Što bi Vita voljela raditi u budućnosti? 

Želi biti liječnica ili frizerka.

 

 Sputava li je šećerna bolest u svakodnevici?

Dajemo svi sve od sebe da nam šećerna bolest ne stvara prepreku u bilo čemu.

 

 Pozitivna misao za kraj.

U nadi je spas. Mislimo da svi  roditelji na ovom svijetu imaju želju da njihova djeca nemaju dijagnozu šećerne bolesti i vjerujemo da će se u skoroj budućnosti pronaći lijek. Do tada ćemo se boriti kao i do sada, maksimalno hrabro svaki dan. Za nas nema ograničenja!