Laura, boluješ od šećerne bolesti već 14 godina. Sjećaš li se trenutaka dijagnoze bolesti?

Dugo vrijeme je u pitanju, no sjećam se pojedinih stvari. Najviše mi se urezalo u sjećanje davanje inzulina, tj. onih tankih injekcija i navlačenje inzulina iz onih vrećica, pa trčanje po hodnicima bolnice da mi snize šećer, stalna žeđ i veliki strah. Sve je to i opravdano s obzirom na to da sam imala 4 godine.

 

Sigurno je dijagnoza bila jako veliki šok i za tvoje roditelje?

Naravno, moji roditelji su znali otprilike što je to dijabetes, ali ni približno ovomu danas. Kad vidite i osjetite njihov strah kao dijete, nije vam svejedno. Iako sam imala 4 godine, taj strah i šok sam mogla vidjeti i ja, mala Laura.

 

Danas uz uspješnu regulaciju šećerne bolesti pišeš i poeziju. Reci nam malo više o svojoj ljubavi prema poeziji.

Dobro ste čuli! Moja  poezija.. to je moja mala oaza. Zatvorim se uz listove knjige i bilježnice i samo pustim dalje ruku i dušu da odrade svoje. Nema tu puno kemijanja ili razmišljanja…ljubav je ljubav. Moj mali bijeg od svih zala što pronalazim usput u životu. Još kad vam je uzor u životu Balašević, maestro poezije i pjesama.  I da, ne možete ne voljeti ljubav, empatiju i poeziju.

 

Također snimaš, uređuješ emisije, jašeš, ideš u teretanu. Kada sve to stigneš?

Jahanje, fotkanje, pisanje, rekreacija, snimanje emisija, sve je to veliki dio mene. Svatko će vam reći da se uz dobru organizaciju sve stigne, no ne bih se složila s time u potpunosti. Organizacija je jedna bitna stavka, ali najbitnija je volja. Kad tebe gura ta tvoja volja, ma lako za sve ostalo. Uvijek imamo neke prioritete u životu, tako je meni sve to. Trenutno sam uzela malu pauzu od svega jer osim što me čeka životni ispit, čeka me matura.  Uz dobru volju i malo discipline, ali i uz organizaciju, uspijeva mi, a ako svemir dozvoli, i dalje će.

 

Sputava li te šećerna bolest u tvojim aktivnostima?

Nimalo. Samo mi nekad takne one moje žice u glavi – živce. Kad mi je raspored natrpan ili sam u nekoj aktivnosti i šećer nije pod mojom kontrolom, osjećam se bezveze jer mi je cilj imati dobre šećere tijekom svih aktivnosti. Kažem, ne sputava me, ali malo zna živcirati.

 

Pričali smo o uređaju Dexcom ONE. Što misliš o njemu i hoćeš li ga isprobati?

Prezentacija u našoj udruzi je bila super. Svidjele su mi se njegove specifikacije i pojedine značajke, za razliku od nekih drugih uređaja. Sve bih probala što mogu, pa tako i Dexcom ONE. Pridobio me na ‘prvu prezentaciju’.

 

Fakultet je pred vratima. Čime bi se voljela baviti u budućnosti?

Vidim se prvenstveno kao voditeljica, novinarka ili snimateljica, ali trenutna velika želja mi je, u nekoj daljnjoj budućnosti, uzeti mjesto Ivi Olivari, jedinoj ženi u našoj nogometnoj reprezentaciji. Planiram upisati komunikologiju i sociologiju u Zagrebu. Samo u tim vodama plivam i takva struja me nosi i vodi.

 

Pozitivna misao za kraj, ili još bolje, hajdemo završiti s poezijom po tvom izboru.

Završit ćemo s jednom najnovijom i veselom mojom pjesmom…:

 

da mogu

da barem mogu

svu sreću

i onaj neki frtaljni osjećaj

koji stoji tu negdje u atmosferi

kada slušam Balaševića

da barem mogu

napisati i zapisati

gdje bi meni onda bio kraj?

meni je i svemir postao mali